Bio je prosinac 2016. kada sam prvi put došla u Vlašku…došla sam samo čuti što se to tamo dešava, događa i radi, bez iti malo nekih očekivanja ili ideje o tom kako bi to moglo na mene utjecati.
Nakon tople dobrodošlice od strane domaćina, dosta smjeha i vrlo detaljnih informacija i činjenica o procesu dekodiranja srca, o terapiji i emisiji snagom srca osjećala sam da želim i ja proći proces dekodiranja i naučiti što više o svemu od Berislava.
Moj um je mislio da nemam nikakvih problema i ništa što je važno spomena, a onda kroz razgovor sa Berislavom nekako su na površinu isplivali problemi koji su me mučili.
Nakon samo tri dolaska i drugog otvaranja srca normalizirao se i popravio odnos s osobom od koje sam doživljavala i proživljavala „psihičku torturu“. Odnos koji je bio neizdrživ i razgovor kojeg uopće nije bilo jer i već na samo prvo slovo u pokušaju konverzacije oboje smo postali živčani i nervozni je postao normalan razgovor između dvoje ljudi. Kroz vrijeme se to sve više popravljalo, a danas nakon pola godine i završenog procesa dekodiranja srca imamo sasvim normalnu konverzaciju, mirnu i staloženu, razumijevanje s jedne i druge strane.
To nije jedini primjer gdje su se popravili odnosi jer su se popravili na apsolutno svim poljima….poslovnim, privatnim….Sada kada se osvrnem unatrag onda vidim kako su se neke stvari na poslu s lakoćom riješile i kako su se ljudi promjenili prema meni ili oko mene. Nekako sve je postalo lakše, postizali su se dogovori, od jednostavnih stvari poput parkinga pa do ne/gubitka trenutnog radnog mjesta.
Kada sam prije nekih mjesec dana nazvala Berislava zbog posla, sva malo u strahu i neizvjesnosti i pitala ga što da radim…rekao mi je nemoj donositi sada nikakve odluke, pusti da se sve malo smiri i samo posloži…dobro da sam ga poslušala jer se sve i smirilo i nekako razvoj situacije je završio onako kako sam i sama htjela.
Popravile su se stvari za koje nisam niti znala da me toliko smetaju dok se nije dogodilo poboljšanje….nakon jedne emisije Snagom srca u noćnoj vožnji sam primjetila kako više ne škiljim i ne naprežem oči dok vozim po noći. Bila je noć, a ja sam sve kristalno vidjela kao da je sredina dana…prekrasan osjećaj, kao da vam je netko maknu nešto s očiju. Do tada sam noću vozila ali ne baš rado jer mi je to bilo naporno i nisam se osjećala sigurno, a sada…nemam razlike, noć ili dan.
Primjetila sam da u dosta situacija više ne djelujem iz emocija, iz ljutnje i ega. Dogodilo se to da sam se jednostavno ja promjenila i da su se promjenili ljudi oko mene , a da ništa od ovog nisam očekivala, niti sam znala što da očekujem.
Dokaz da ovo što Berislav radi je toliko jako i stvarno bez obzira o kojoj se udaljenosti radi i da li osobno pozna osobe na kojima se radi su moje dvije male curice kojima je svojim djelovanjem pomagao dok sam ja bila kilometrima daleko….Dok sam bila van Hrvatske na putu moje curice su se razbolile i dobile visoku temperaturu, osjećala sam se toliko bespomoćno, jadno, prestrašeno i zabrinuto, bila sam kilometrima daleko, a one su ostale same sa tetom čuvalicom. Nazvala sam Berislava, čim je čuo o čemu se radi odmah je krenuo djelovati, rekao ne brini i čujemo se…bili smo na telefonu do kasno u noć dok se ja nisam smirila i dok se nije uvjerio da je curama bolje.
Kroz naredna 24 sata dok sam se ja vratila doma one su već bile one stare vesele zaigrane, malo šmrcave ali prilično već ozdravljene i dobro.
Kada je jedna od njih imala ružnu dijagnozu virusne infekcije s temperaturom koja ide do 40 Berislav je svojim djelovanjem kroz 20min do pola sata temperaturu sa 39,9 spustio na 36,9, dakle da je nema.. Sve što sam ja trebala je ne misliti, ne činiti ništa samo u srcu osjetiti da ono što Berislav govori i radi je u tom trenutku dovoljno i da su cure već dobro J
Veliko hvala čovjeku sa velikim i otvorenim srcem
Hvala ti puno na svemu Berislav!
Marina I. G. – Zagreb