Pancitopenija i unutarnji strahovi

U 9. mjesecu 2016.godine sam saznala da imam vrlo niske trombocite, eritrociti su bili na granici a leukociti su polako padali. Liječnici su me testirali na sve moguće bolesti koje bi mogle prouzročiti tako lošu krvnu sliku, no većina nalaza je bila negativna.

Dva nalaza su bila pozitivna. Jedan nalaz je pokazao da imam antitrombocitna tijela, a drugi da imam parvo virus b19 koji sam mogla pokupiti bilo gdje. Propisana mi je terapija kortikosteroidi – svaki dan 80 mg. Svaki tjedan sam išla na kontrolu i radila novu krvnu sliku kako bi se pratilo stanje trombocita. Trombociti su bili relativno niski u odnosu na terapiju koju sam uzimala. Liječnici su bili zbunjeni jer ne reagiram na kortikosteroide, te su se dogovorili sa specijalistom hematologom da mi smanjuju terapiju postepeno. S obzirom na niske leukocite, čestim odlascima na kontrolu bila sam izložena raznoraznim virusima i bakterijama, koje sam nerijetko pokupila i često bivala prehlađena. Na kontroli bih vidjela da krrvna slika nije nikad ista. Smanjenjem terapije, trombociti su postepeno padali. Svaki odlazak na kontrolu je bilo mučenje za mene. Odlazila bih s grčem u želudcu. Strah je svakim odlaskom postajao veći te bih svaki put imala više pitanja i za liječnika i za sebe. “Šta ako” ili “Ali” je bivalo sve češće u mojoj glavi te bih si uz pomoć Wikipedie sama dijagnosticirala razne bolesti. Jedan dan sam osjetila gušenje, ubrzano lupanje srca i knedlu u grlu te sam ranije otišla na kontrolu. Trombociti su pali ispod sigurnosne granice te mi je liječnik morao povećati terapiju.Bila sam preiscrpljena, pomalo depresivna od svih tih kontrola i čekanja na dijagnozu. Suprug se sjetio, te mi rekao za gospodina Berislava, kod kojeg je on dolazio prije cca 5 godina i kontaktirao ga. Prvi put je sam otišao kod njega te mu pobliže objasnio situaciju u kojoj se nalazim. Berislav je rekao da dođem i da može pomoći.

Nakon razgovora s Berislavom, suprug se vratio doma potpuno drugačiji. Bio je jako sretan i nasmijan cijelu večer pa čak i sutradan. Na moje pitanje: “Kako je bilo? Šta ste radilia?” suprug se samo osmjehnuo. Nije mi mogao dati nikakav odgovor niti je znao objasniti. Samo je rekao da to moram doživjeti. Dogovorili smo se sljedeći put ići zajedno.

Kad sam prvi put došla u Vlašku, došla sam s predrasudama te očekivala instant rješenje. Ivana mi je detaljnije objasnila čime se bave i kako mi mogu pomoći no ja sam na svaku njenu izjavu odgovarala pitanjem: “A šta ako to ne djeluje na mene? Šta ako ovo, šta ako ono,…” Ivana se nije dala ometati te me svojim stavom i svakom rečenicom sve više lomila dok nije slomila. Tad sam se rasplakala nakon čega sam se znatno bolje osjećala. Vratili smo se doma i oboje smo se dobro osjećali, rekla bih odlično. Dogovorili smo se ići na terapije te pričekati s otvaranjem srca. Također, počeli smo slušati Berislavovu emisiju na GVM Radiu – Snagom srca.

Otad, svakim dolaskom u Vlašku, osjećala bih se bolje te bih lakše podnosila kontrole liječniku. Krvna slika se popravila. točnije, eritrociti i leukociti su bili viši ali trombociti su stagnirali. Nisu padali ali nisu ni rasli. Također, moram pomenuti, otkad sam počela dolaziti na terapije u Vlašku, nijednom se nisam prehladila niti bila bolesna. Jedan dan sam osjećala malaksalost i bolove u svim mišićima. Ubrzo me je nazvao Berislav te sam mu prenijela kako se osjećam. Rekao mi je da će staviti dobar osjećaj za mene i da mu se javim za sat vremena. 15ak minuta nakon razgovora s njim ja sam se već bolje osjećala te ustala iz kreveta. U međuvremenu je on opet nazvao kako bi provjerio da li sam dobro. Hvala ti, Berislave, na tome i svemu ostalom. Nekih promjena, većinu, nisam bila ni svjesna. Sve mi se činilo da je isto ali nije. Suprug je primjetio svaku promjenu kod mene koja se dogodila i krenula na bolje, te mi to rekao. Nakon 2 mjeseca dolaska na terapije, odlučila sam se na otvaranje srca.

Na početku otvaranja, reakcije koje sam osjećala su bile stezanje u prsima, jače lupanje srca, trnci u rukama i nogama, strujanje kroz cijelo tijelo, mučnina i česta vrućina, rijetko hladnoća. Nakon nekog vremena javili su se intenzivni snovi, oči su pekle, često mokrenje te pojačana žeđ. Neke reakcije su bile slične onima koje pamtim kad su mi trombociti pali ispod sigurnosne granice te bih se uplašila i ponovno vrtila dijagnoze u glavi.

Kako je prošlo određeno vrijeme, nalazi su postali stari te su liječnici ponovili neke nalaze. Zadnji nalazi su pokazali da nemam antitrombocitna tijela kao ni parvo virus b19. Liječnik je primjetio veliku promjenu u mom ponašanju. Nisam ga zamarala s kojekakvim pitanjima, niti sam pokazivala strah.

Terapija mi je snižena na minimum već 2 mjeseca a kontrola svedena na jednom mjesečno. Zadnje dvije krvne slike su pokazale lagani rast trombocita iako je terapija ista. Zadnji put, na kontroli, liječnik je ostao šokiran nalazom. Trombociti su narasli skoro duplo od zadnjeg puta te nije imao objašnjenje za to. Nije ni trebao objašnjavati, ja sam znala.Također, rekao je da je prezadovoljan mojom krvnom slikom, koja je bila najbolja dosad. Nikad nisam znala kakvi će mi nalazi biti jer to nisam mogla nikako osjetiti, osim kad bi trombociti pali ispod granice. Imala sam energije, bila pokretna i često pješačila. No, mjesečnice su bile dosta obilne i bolne, te bih često bilaa blijeda u licu. Otkad sam počela dolaziti na terapije kod gospodina Berislava, mjesečnice su znatno manje obilne, tj.normalne i bezbolne su, a rumenilo se vratilo na lice.

Drago mi je što nisam odustala na početku, kad sam bila dosta skeptična. Drago mi je da sam upoznala dvoje predivnih ljudi s velikim srcima koji rado svima pomažu te koji su potvrdili sve što su rekli iako je to na početku zvučalo nemoguće.

Veliko vam HVALA, Berislave i Ivana na svakoj sekundi svog vremena koju ste potrošila na mene, na borbu s mojim umom, strahom i sumnjom.

Ivona Paurević Tabaković