Nakon moje prve mamografije u radiološkom institutu u Neussu, dobila sam sedam dana kasnije telefonsi poziv od istog. Sestra mi je preko telefona rekla, da me liječnici u radiološkom
institutu u Düsseldorfu žele vidjeti i izvršiti pregled. Na moje pitanje dali i šta nije u redu, nije mogla reći ništa.
Nakon tog poziva sam bila uzbuđena i nisam htjela čekati, nego sam se obratila istog trena mome ginekologu, koji me je naručio već sutradan. Sjedila sam sutradan nasuprot Dr. V., on je već dobio preko maila moj nalaz od radiološkog instituta, rekao je da ćemo napraviti odmah ultrazvuk. Dr. V. je ultrazvukom utvrdio čvor od 6 mm u lijevoj dojki, pokazao mi je na ekranu i objasnio sve. Rekao je da on ne može reći dali je taj čvor dobročudan ili zločudan, to će se utvrditi biopsijom. Ali je dodao, da svakako to moram dati operirati, šta god to bilo. Savjetovao me je da ne idem na pregled u radiološki institut, pošto će to trajati dugo dok lječnici tamo izvrše biopsiju i dok nalazi budu gotovi. Poslije toga onda opet treba tražiti bolnicu u kojoj će biti izvršena operacija. Rekao je da će mi on pomoći dobiti termin za biopsiju u bolnici u kojoj je on prije radio, tako da će se izvršiti biopsija i operacija sve iz jedne ruke, kako je on to nazvao. Bio je uvjeren da ću morati na operaciju.
Dan prije nego sam išla na pregled u tu bolnicu Berislav mi je rekao da će biti samnom u mislima i sa srcem. Sa tim rijećima mi je dao veliku snagu i u meni se stvorio dobar osječaj sa kojim sam otišla u bolnicu na pregled. U toku pregleda ultrazvukom liječnica mi je začuđenog lica rekla nakon nekog vremena „Izvinite što ovaj pregled traje tako dugo, ja bih vam odavno već zapoćela i završila biopsiju, da samo mogu nešto pronaći, ali ne mogu naći nista…“. Čak ni onih 6 mm koje je utvrdio Dr. V. nije mogla pronaći. Dala mi je novi termin i zadaću, da u roku sedam dana nabavim snimku i nalaz kod radiološkog instituta i sa time dođem ponovo kod nje. Sva sretna sam izašla iz bolnice, nisam mogla vjerovati da nićega nema. Kad sam stigla kući, nazvala sam Berislava i ispričala mu da nisu ništa našli, bila sam uzbuđena i sretna. On me je saslušao i na kraju pitao „Dali si ti sumnjala u to?“
Nakon par dana sam nabavila nalaz i snimku (CD) kod radiološkog instituta, prvo sam otvorila kuvertu i pročitala: snimka pokazuje čvor od 1,8 cm. Onda stvarno nisam razumijela ništa. Prvo 6 mm, onda ništa, onda 1,8 cm….. ? Jedan veliki upitnik mi je šetao glavom.
Kad sam nakon sedam dana došla opet u istu bolnicu, predala sam CD i nalaz sestri, koja me je nakon kratkog vremena uputila u sobu gdje je sada sjedio jedan gospodin Dr., a ne ona ista gospođa Dr. koja je bila prvi puta. Ponudio mi je da sjednem i gledao me je ozbiljno. Pitao me prvo kako se osječam a zatim dali mi je to bila prva mamografija i dali je netko u mojoj obitelji imao ili ima rak dojke. Ja sam imala sada još bolji osjećaj, pa sam pomislila – zašto on mene to pita kad nićega nema. No rekla sam mu da sam predala nalaz i snimku sestri, on kaže da snimku već ima na PC-u pred sobom. Pitala sam dali je smijem vidjeti. Okrenuo je ekran prema meni i stvarno sam vidjela jednu svijetlu površinu, jedan svijetli flek, kao što je u nalazu navedeno. „Ipak je tu, nije bila zabuna, vidi se“ pomislila sam.
Nakon ponovnog, tj. trećeg ultrazvuka koji je izvršio sada treći lijecnik, ništa se nije pokazalo, nićega nije bilo. Gosp. Dr. mi je sa smiješkom na licu rakao: „Tu sa sigurnošću nema nićega šta nije normalno. Sretan sam ja, sretni ste vi… i to bi bilo onda sve.“ Nakon toga smo se pozdravili i dao mi je CD da ga ponesem sa sobom kući. Ja sam otišla iz bolnice sretna i nasmijana.
HVALA Berislavu, čovjeku sa najvećim SRCEM kojeg sam u životu upoznala!!!
Hvala Ivani na suosjećanju!
Sretna sam i to neću zaboraviti cijeli moj život!
Dubravka Petrosanec
Neuss, Njemačka