Ovaj tjedan sam primjetila umom nekoliko stvari koje su se znatno popravile u odnosu na prošlost. Na kraju ljeta prošle godine primjetila sam da sam izgubila oko pet kilograma.
Od kraja ljeta, do kraja prošle godine gubila sam kilažu i dalje unatoč tome što sam non stop nešto jela, kad bi se najela pojela bih još malo, samo da brojka na vagi ne ide dolje. Uspjeha nije bilo cijeli deveti, deseti, jedanaesti, pa čak ni dvanaesti blagdanski mjesec nije donio porast težine.
Nije bio lijep osjećaj nakon mjesec i nešto dana paženja na prehranu i unosa što većeg broja kalorija, kad stanem na vagu da imam još manje kila nego prethodni put. Sve hlače koje su mi prije kraja ljeta bile male, postale su mi velike. Morala sam promijeniti pola garderobe zbog nekontroliranog gubitka težine. Nije bio nagao, ali se događao. Obiteljski liječnik me poslao na pretrage krvi, hormona štitnjače… Sve u savršenom redu i zaključio da je stres izvor gubitka težine. Početkom ove godine odustala sam od paženja na to da unesem što veću količinu hrane kako bi dobila kilograme, jela sam kako mi se jelo, kad sam bila gladna, nisam pazila, ali to je upravo bilo vrijeme kada sam počela dolaziti Berislavu i Ivani i slušati emisije. Sa 65 kilograma (ponekad bi skočili na 68, ali već bi ubrzo pali na 65) došla sam na 69 i pol.
Ali, nije to jedino radosno svjedočanstvo. Oni koji ovdje ne znaju, imam problema s čirevima ispod pazuha, većinom nisu čirevi već samo nateknu, a bolovi su veoma jaki, micanje rukama gotovo nemoguće da se ne osjeti bol. Liječnici za to imaju samo operativno rješenje, za koje priznaju i sami da nije rješenje jer se otekline i čirevi mogu pojaviti ponovno. Od zadnjeg dolaska u Vlašku, prije tjedan dana, nema apsolutno nikakve boli. Osjetila sam par dana da je lagano natečeno (što je prije bilo sasvim dovoljno da osjećaj boli makar na dodir!), ali sada ni b od boli. Na tome sam najviše zahvalna jer je život puno lakši i ljepši kada ne moram paziti kako ću pomaknuti ruke, da slučajno ne osjetim bol.
Prije sam striktno pazila na prehranu, nisam jela čokoladu skoro dvije godine. Sve sa svrhom da bi mi se očistila koža lica i leđa od prištića i akni. Stvarno moram priznati da se je vidio pomak i da mi je lice bilo bolje negdje pola godine, a onda se krenulo samo od sebe pogoršavati ponovno i od tad sam izgubila volju za tim “paženjem”. Počela sam jesti slatko ponekad, rijetko, ali što je god imalo čokolade izbjegavala. Jer je kao čokolada krivac za moju nečistu kožu. Dermatologe posjećujem više od 5 godina, i nedavno sam prestala. Došli su do faze kada su i oni državni, i oni privatni, i to nekoliko njih odlučili da je sve sa mnom u redu, da hormoni ne utječu na moju kožu i da je jedino riješenje Roaccutan. Sve što ću vam reći o tom lijeku je da ima ogroman broj nuspojava i da se njime inače liječi rak kože. Nisam htjela svom tijelu priuštiti to da mi lijek naruši funkcije vitalnih organa, a da moja koža možda se očisti, jer naravno ne mogu garantirati da će mi biti bolje.
Ovaj tjedan je tjedan pred menstruaciju. U tom razdoblju inače uvijek mi se pogorša koža. Ali sada je sve bolje i bolje, unatoč danima u mjesecu, unatoč što jedem umjereno svu hranu, onako kako mi dođe, kako mi se jede. Pa čak i “opasnu” čokoladu.
Jedino se još ne usudim jesti mlijeko i mliječne proizvode što su liječnici povezali kao mogući nastanak čireva pod pazuhom jer sam intolerantna na njih.
Znam da sam se jako raspisala, ali imala sam potrebu podijeliti ovo sve s vama.
Veeelikoo HVALA Berislavu i Ivani! Na svemu što ste učinili, na velikoj podršci i na svemu što slijedi.
Također, mislim da nikad nisam zahvalila gospođi Gordani koja me uputila Berislavu. Hvala i vama od srca!
Stella Zavišić – Garešnica