Nakon par mjeseci dolazaka na terapije u Vlaškoj, odlučila sam se za postupak dekodiranja srca. Na samim terapijama dobila sam mnogo, mnogo…nisam toliko niti očekivala.
Zdravstveno stanje je postalo odlično, odnosi u obitelji se poboljšali, na svim poljima života su se događale brojne i predivne promjene. Mijenjala sam se, a da toga niti nisam bila svjesna, nisam niti razmišljala o tome, ali drugi su primjećivali promjene. Veselila sam se otvaranju srca, ali i počela se zapitkivati što će se sada dogoditi. Da, uključila sam um već u samom početku, počela analizirati, priželjkivati…udaljila se od meni dragih ljudi, plakala nad samom sobom, nikada nisam toliko suza isplakala kao tada, osjećala sam kao da se gubim.
Silno sam željela isključiti taj um, nisam znala kako…eh, kad bi bar postojao neki prekidač on/off. Čak sam pomišljala da to nije za mene, da to ne mogu. Svojim krivim djelovanjem i nedjelovanjem sam prouzrokovala niz ružnih situacija koje su se tada događale i izgubila svoj osmijeh. Izašle su na vidjelo neke, ne baš lijepe osobine mene same…sebičnost, krivnja, strah, sram…ma bilo je tu svašta. Sad sam sretna da sam ih imala mogućnost spoznati i mijenjati zahvaljujući Berislavu i Ivani koji su UVIJEK tu za sve nas i ne osuđuju nas ni zbog čega. Reakcija je bilo mnogo tokom svakog otvaranja, a i danas ih ima. Od vrućine, hladnoće, pritiska i boli po srcu, bolova po cijelom tijelu, strujanja i trnaca posvuda, glavobolje…do brojnih pojava kao što su problemi s tehničkim uređajima, pucanje žarulja…Nekih 2 tjedna nakon zadnjeg postupka otvaranja, polako, počelo se događati, osjetila sam da je um tiši, napokon sam pustila da se sve događa samo od sebe te je svakim danom život postajao opet ljepši, nema bezizlazne situacije, sve je rješivo.
Situacija se promijenila od jučer do danas, bilo je crno, a sad je bijelo. Sad vidim koliko sam gluha i slijepa bila, ali zahvalna sam i na tome jer je to sve donijelo spoznaju i Istinu koju sada imam privilegiju živjeti i osjećati. Kada pričam nekome o snazi srca i svemu što ona donosi, poneki iz neznanja pomisle zasigurno da sam luda, ali ta je ludost tako lijepa i voljela bih da ju svatko doživi. Kada je čovjek sretan, ne postoji riječ kojom se to može opisati, jednostavno si sretan. Živjeti život bez opterećenja bez obzira na nedaće koje se dogode, moći vidjeti svu ljepotu oko sebe i živjeti ju sada ovog trenutka, neprocjenjivo. Proces otvaranja srca je završen prije mjesec dana, ali pravi put tek sad počinje.
Neizmjerno sam zahvalna Berislavu i Ivani na svakoj sekundi koju su izdvojili i izdvajaju za mene i moju obitelj, na svakoj pohvali i “šamaru”,na njihovom besprijekornom i nesebičnom djelovanju, na njihovom velikom srcu…na svemu Vam hvala od srca!
Anamarija Plušćec