Prije desetak dana moja 93g. baka doživjela je moždani udar. Primala je infuziju, onemoćala, hladnoga tijela obitelj nije mislila da će dočekati jutro. Kad sam to čula prvo me je uhvatila
velika tuga i strah znajući da u ovakvom stanju ne mogu stvoriti dobar osjećaj za nju. Išla sam nazvati svoju prijateljicu Melinu koja je isto prošla 6 otvaranja i kojoj želim najviše zahvaliti.
U suzama sam joj rekla što se dogodilo. Njeno prvo pitanje je bilo: Dali sam otvorila srce? Što u tom momentu kako sam joj rekla nisam bila u stanju jer mi se uključio um da li ja imam pravo da joj produžim život, dali je to uopće njena želja… Onda me Mel. Dobro “protresla”… Ubrzo sam se pribrala, tada smo krenule djelovati, stavljati u srce pozitivan osjećaj kako nas je Beri naučio, otvorile smo svoja srca upotrijebivši treći ključ.
Tokom večeri smo otvarale par puta. Drugog dana mama mu javlja sva u čudu divnu vijest da baka sjedi na krevetu i priča, malo otežano ali priča. Htjela sam skakati i vrištati od veselja ali bila sam na javnom mjestu pa nisam mogla, te sam nazvala Melinu da joj javim prelijepe vijesti. Zato je ona vrištala u slušalicu od sreće, a meni su suze same tekle od radosti.
Hvala ti Beri na svemu što si me naučio i što me još uvijek učiš kako živjeti i kako djelovati! Veliko hvala Melini što je svo vrijeme bila uz mene, nesebično djelovala otvaravši srce za moju baku!
Hvala Beriju!!!
Sanja Mateša Berc