Kada ste tužni, nesretni, tada postoji tisuće riječi, kako to opisati, ali kada ste sretni tada ste, jednostavno, sretni. Moja sreće počela je kada sam upoznala Berislava, tog JEDINSTVENOG čovjeka, koji je uvijek, ali baš uvijek, spreman da pomogne. Uvijek je spreman saslušati, pa čak i kada sam ga “davila”pitanjima, našao bi pravu riječ, osmjeh.
Bez obzira, koliko ga ljudi čekalo, Berislav je tu, samo zbog vas, svakog od nas pojedinačno. Vjerovao je u mene, i kada ja nisam, jer sam mislila da je dekodiranje srca, za neke druge, ali ne i za mene.
Kada mi je predložio dekodiranjesrca, došla sam, i on me upitao”Što očekujete”? Odgovorila sam”Baš ništa”,jer zaista nisam ništa očekivala. Ali, već nakon prvog otvaranja, išla sam u grad, u kom sam provela najteži i najbolniji period svog života. Svaki odlazak, kod mene je izazivao strahovite bolove u glavi, kao da mi netko klještima drobi kosti glave. A, sada?
Bio je to odlazak, šetnja gradom, koji je sada izgledao “drugačije”.Ni u jednom trenutku nisam osjetila, da je to onaj “stari”grad, grad boli.
Nakon trećeg otvaranja, rekla sam”Meni, da se više ništa ne dogodi, meni je život lijep”.
Ali, uvijek postoji, taj ali…
Moj odnos sa sinom bio je “na ratnoj nozi”,tako, da su njegovi dolasci, bili sve rijeđi i rijeđi. Nekoliko zadnjih mjeseci, su potpuno prestali.
A,tada, kao “grom iz vedra neba”stiže njegova poruka”Dolazimo danas”.
Kada su došli, naš susret, razgovor, smjeh, kao da smo se jučer vidjeli. Puno, puno opušteniji, nego prije. Nitko nije osjetio taj “prekid”.Slijedećih dana, poruka, poziv…pa novi dolazak.
Sve to, samo zahvaljujući čovjeku ,koji me je učio/i još uvijek uči/kako otvoriti srce.
Da sam pokušala “nacrtati”život, kakav želim ,to nebih znala, ali postoji Berislav, koji mi je pomogao da se život sam posloži.
Što reći?
Moja porodica i ja, osjećamo bezgraničnu zahvalnost, jednom, jedinom Berislavu, čovjeku, koji nam je podario sreću.
Zato, Berislave, u mom srcu uvijek ćete zauzimati posebno mjesto.
S zahvalnošću i poštovanjem
Dragica Terihaj – Zagreb