Toga sam dana bila samo pratnja dragoj osobi

Jedne je jeseni, majka donijela na svijet malo sunce, maloga dječaka… Velika Joj Hvala…jer će taj dječak kasnije promijeniti i moj život. Toga sam dana bila samo pratnja dragoj osobi koja je kročila nekima od nas sada poznatim stubama…s „ciglicom“ u rukama i znatiželjom…tko li je taj Berislav ?! Tko li je taj čovjek koji izlječuje ljude?!

Kava, malo smijeha, malo priče. Da, Berislav je TA osoba koja je u par rečenica upućenih meni, o meni ,uspio otvoriti moju dušu i srce i potekla je rijeka suza …nakon mnogo godina stagnacije, utjecaja ljudi, situacija, života na izmaku psihofizičkih snaga…a onda svjetlost …Berislav, terapija Snagom Srca, emisija ponedjeljkom kroz koju sam se riješila dugogodišnjih bolova u oba koljena i znajući da Berislav radi na daljinu na mojoj majci, dale su mi snagu da izdržim napor, u tom razdoblju fizičko stanje moje majke je bilo loše.

Ubrzo je uslijedilo otvaranje srca…hvala Ivani na prvom zagrljaju, prijateljskoj ruci ili bolje rečeno nozi koja me ritnula i omogućila da napravim korak, skretanje pažnje na stvari koje nisam primjećivala, na pomoći…

Par otvaranja srca i već se stvorio fini nevidljivi zid, odvojivši me od ljudi s kojima sam u svakodnevnom kontaktu, osjetih mir, spokoj, snagu, počela je promjena mene, na koju su ti isti ljudi imali različite reakcije, čak ljutnju i frustraciju.

Komunikacija i odnos s majkom također se počeo mijenjati, danas, volim provoditi sate s mojom majkom i gledati njezin napredak i promjenu. Prošlo je već neko vrijeme od zadnjeg otvaranja…bolove u srcu, tijelu, nalete energije, vrućine, hladnoće ne treba posebno spominjati…

Dugogodišnji strahovi su nestali, komunikacija sa osobama šire obitelji, za koju sam mislila da je nemoguće promijeniti doživjele su također svoju promjenu na bolje i distancu, neka mala „čuda“ i vizije opet se pojavljuju i bude, životinje, nepoznati ljudi prilaze i otvaraju se više negoli prije,
malo sna no puno više energije, sve se odvija i kreće sa lakoćom…

Nova iskustva tek pišu dani.
Kada bih mogla biti vjetar da dotaknem svaki list, svako pero, svako lice da mu podarim osmijeh, srce da mu vratim radost…ali ne mogu…možete Vi, popeti se istim stubama i otvoriti srce kod Berislava…onda svi zajedno možemo učiniti sutrašnjicu ljepšom.

Jedne je jeseni majka donijela na svijet malo sunce, maloga dječaka…Velika Joj Hvala…jer je taj dječak kasnije promijenio i moj život.

Berislave…Vi ste dar sa neba….Hvala Vam što je moj život sada obojan vedrijim i sretnijim bojama…

Melina Hajdić – Zagreb