Mogu obećati da ću koračati uz Berislava dok god  mi to dopusti

Sjećam se još kao mali bio sam nekako suzdržan,zatvoren i šutljiv u prisustvu znanaca,u školi,trebalo mi je vremena  da se opustim…

Kao da sam bio u nekom svom svijetu,mislima odsutan s željom da se isključim iz svega.

Djeca su bila jako nemilosrdna prema meni,rugala mi se zbog mucanja a ja sam se samo još više povlačio u sebe,izbjegavao razgovore i radije sam šutio da si ne stvaram bol i na taj način izbjegavapo neugodnosti..

Sve je nekako krenulo od mog djetinjstva,imao sam samo 5 godina,inaće bio sam veselo,sretno,hipraktivno i komunikativno dijete kada sam bio u poznatom sigurnom okruženju…išao sam na razne aktivnosti…
Nema liječničke ustanove u Hrvatskoj u kojoj nisam bio,mama me vodila od vrata do vrata…borili smo se i tražili rješenje…

Godinama sam odlazio u SUVAG na vježbe,odlazio sam kod raznih logopeda što državnih,što privatnih…

Nakon toga preko veze došli smo do neke veze u bolnici u Rijeci koji su navodno imali dobru metodu terapije protiv mucanja…ni to nije pomoglo

Kada je mama shvatila da od toga svega nema vajde čula je da u Varaždinu postoji poliklinika na čelu s profesorom dr.Novoselom koji se specijalizirao baš za

ovo područje mucanje te svojom uspješnom metodom pomogao mnogoj djeci pa je u meni postojao tračak nade…

To nam je bila posljednja prilika jer sve drugo smo probali i poboljšanja ni rezultata nije bilo…
Stigli smo na konzultacije u Varaždin ,uzeli su anamnezu i došli do zaključka da nemam dovoljan broj godina za ovu metodu liječenja i da sam psihički još nezreo

Opet razočarenje…  to je bila zadnja slamka spasa…
Mama nije posustajala,kopala je rukama i nogama tražeći nekoga tko bi mi mogao pomoći…tako je došla do jednog gospodina Gruića koji mi se moram priznati na prvu jako dopao,stariji gospodin,onako uglađen,pun samopouzdanja što mi je ulijevalo nadu…obećao je da će mi pomoći ,obećao je da ću prestati mucati…

a mojoj sreći nije bilo kraja…
Svoje pacijente kojih je bilo mnogo,pretežno djeca koja su dolazila s istim problemom kao ja primao je  u kampu na lokaciji negdje između Lovrana i Opatije gdje je i boravio cijelo ljeto zbog svog zdravlja…
Mamu su uglavnom svi popljuvali govoreći joj „kuda ga vodiš,ništa od taga,samo bacaš novce“ali ona se nije dala obeshrabriti,spakirala je stvari i tako smo moj brat Karlo, mama i ja krenuli za Lovran kod kumova kod kojih smo boravili i odlazili svaki dan u kamp na tretmane…

Da li je on bio neki bioenergetičar ili nešto slično ne bi znao…
moji tretmani trajali su ukupno 10 dana  i činilo mi se da se trud isplatio,prestao sam mucati ali to nije bilo to..još uvijek me moj govor ili strah od njega sputavao u svemu sa čime sam se bavio ili se želio baviti u budučnosti…
kad izvrtim film dobar dio mog djetinjstva prošao je slušajući logopede…opusti se,razmisli prije nego što želiš nešto reći,udahni duboko,kontroliraj disanje,radi vježbe disanja, sve je to još više pogoršavalo moju ionako tešku situaciju…

Ono što se čulo je bilo moje mucanje …to je bio onaj lakši dio,nitko nije mogao ni slutiti što se dešava u meni,što me razdire iznutra…osječaj straha, nemir, krivnja,gubitak samopouzdanja i svi oni osjećaji kada želite izgovoriti ,onu jednostavnu rečenicu i trudite se da ispadne dobro,a ispadne krivo…to je bio onaj teži dio…

Svaki moj neuspjeh doživljavao sam kao začarani krug iz kojeg nije bilo izlaza…
Prisjećam se mamine priče i oduševljenja te njenog  prvog odlaska u Srce kod Berislava i Ivane…te njenog prijedloga kako ne bi bilo loše da i ja krenem.

Prvo što sam pomislio u sebi  bilo je… na koju foru si opet nasjela,na što si to opet pala …
Međutim, ona  je bila sretna i puna pozitivnih dojmova…borila se s liječenjem štitnjače punih 12 godina,da ne govorim o drugim problemima koji su je mučili…

rezultati kod Berislava bili su vidljivi već nakon 3 tjedna što je i potvrdio nalaz koji je priložila u svom svjedočanstvu … Stanje štitnjače se normaliziralo i vratilo u normalno stanje…

Nakon kratkog vremena i moja baka je donijela odluku i odlučila doći u srce…trpila je užasne bolove 30-tak godina  ,noćima već godinama nije spavala od bolova koje je osjećala u rukama i ramenima… ruke nije mogla pomaknuti ili ih podići kako bi promiješala kavu koju si je željela skuhati…bilo joj je više strašno i nepodnošljivo trpiti te nesnosne bolove

Odjednom već nakon 1.tretmana baku ne boli diže ruke u zrak visoko iznad glave…
Svi u obitelji smo bili u čudu zbog bakinog brzog oporavka  i to me zapravo ponukalo da dođem kod Berislava i Ivane iako sam usprkos svemu na početku bio jako skeptičan jer sam izgubio

vjeru i nadu  da mi više išta ili itko  može pomoći…

Kako je vrijeme prolazilo sve sam više slušao o Berislavu i razmišljao o dolasku…te je na kraju proradila znatiželja u meni i tako je počela moja avantura i moji dolasci u SRCE
Već nakon 1. dekodiranja počeo sam osjećati neke promjene u sebi,nešto se počelo događati,nešto što ni sam sebi nisam mogao objasniti

Prva promjena koju sam uočio bila je bolja interakcija s ljudima,naročito s curama…kao da sam ih odjednom počeo više privlačiti…kako su prolazila dekodiranja bio sam sve sretniji i opušteniji

Počele su se slagati kockice u mom životu i događale se promjene koje do tada nisam primjećivao.
Godinama sam se mučio sa nesanicom,s opsesivno kompulzivnim poremečajem s nervozom,eksplozivnošću,tjeskobom,koncentracijom,zaboravljao sam važne stvari što mi je bio dodatni problem, jer sam jako senilan i fokus mi je uzasan.¸..

Odjednom su se počele dešavati promjene…navečer osjetim umor,liježem u neko normalno vrijeme,spavam ,a ujutro se lakše budim što mi je prije predstavljalo veliki problem,pošto nisam mogao spavati noćima sam bio budan i zamijenio dan za noć…koncentacija se popravlja,svakim danom sam sve bolje a najfascinantnije od svega je to što mi se govor popravio a da toga nisam bio ni svjestan

više nisam u grču nisam u  strahu,vratilo mi se samopouzdanje…

Evo prošla su 3-4 mjeseca kako dolazim u SRCE,a napredovao sam više nego svih ovih godina obilazeći razne specijaliste i ustanove kako bih prestao mucati,osjećati se izgubljeno i tjeskobno…

I još samo da ne zaboravim istaknuti kako su stvari krenule uzlaznom putanjom na mom poslovnom planu…jako sam napredovao u poslu,otvorio sam jedan server,nedugo zatim i drugi…radim i trudim se,

Radim posao koji volim i moram se pohvaliti da se trud isplatio,nisam ni sanjao da će zarada biti na zavidnoj razini,da ću posao raširiti do te razine da ni sam sebi ne vjerujem…

Ono što sam godinama istraživao i tražio na internetu kako bih dosao do donekle istinitih informacija, a isto saznao od Berislava u jednoj emisiji…

Dobio sam priliku i mogućnost izbora…iskoristio ju dolaskom u SRCE kod Berislava i Ivane i nikad neću požaliti zbog date mi mogućnosti…

… samo mogu obećati da ću koračati uz Berislava dok god  mi to dopusti….